Transkripti mojih ćutnji

Jedna glumica, zovimo je sad za sad Sharone Stone, već tri godine dolazi kao gost na Life Ball. Ona je predstavnica antiSIDAša Amerike, pa je njena posjeta velika prdačina i prilikom otvaranja dobije svojih 5 minuta da priča. Manje face dobiju manje vremena, ona čak petaka. Problem je što ona obavezno ima teksta za 3 minute, koje tako razvuče, da bi čovjek mogao lijepo slušajući je sve zapisati, provjeriti spelovanje u rječniku i upitati komšiju je li baš to rekla. Zvuči ko nadrogirana (znate one scene iz filmova sa tipom sa dreadsima koji govori "duuude...!"), pa ću je dalje zvati Sharone Stoned.

Pretpostavljam da za njeno sporo pričanje postoji neki inteligentan razlog, jer je Sharone Stoned sa navodnim IQ-om od 154 brainiac galaksije Hollywood i šire. Inteligencija je sposobnost osobe da se snađe u novim situacijama i velikim dijelom se mjeri brzinom (na IQ testovima obično imate određeno vrijeme da riješite zadatke), pa je moguće da se Sharon Stoned pokušava spustiti na nivo prosječnog čovjeka, pričajući brzinom kojom mi razmišljamo. Moguće je da žena konta da će normalni ljudi lakše razmjeti njenu poruku ako je ispriča u slow motiounu. Problem je što nije mislila na to da ljudi spike tipa "every word matters, look at the person next to you, he or she matters..." slušaju u prosjeku 10 sekundi, pa bi eventualno bolja ideja bilo dobro napičiti i reći što više prije isključenja.